Kako razmjenjujemo?

Xlarge_10922352_811677022234584_4185994582462974027_o

Glavni načini kako razmjena u zajednici može funkcionirati.

 

1. Razmjenom jedan-na-jedan, odnosno trampom.

 

Oni koji žele nešto direktno međusobno razmijeniti dogovaraju se i sastaju po dogovoru. Ovakva direktna razmjena može biti nepraktična, jer je relativno teško pronaći osobu koja ima točno ono što mi želimoi, a treba točno ono što mi nudimo.

 

2. Na sajmovima razmjene.

 

Sajam razmjene može organizirati bilo tko od nas, u svojem susjedstvu, na radnom mjestu, u školi ili drugoj lokalnoj ustanovi.

Razmjena može funkcionirati tako da sudionici direktno razmjenjuju robu jedni s drugima (trampa), ali u praksi je uspješnija indirektna razmjena, odnosno princip "uzmi ili ostavi". Sve što donesemo se izlaže zajednički, a svatko bira ono što im se sviđa - nije nužno da biramo samo one stvari koje su pripadale osobi koja je uzela nešto naše.

Organizatori se dogovaraju oko pravila. Na nekim događajima vrijedi pravilo da svatko može uzeti točno onoliko stvari koliko donese, a na nekima da nije određen broj.

 

3. Putem internetskog sustava koji bilježi "transakcije" među članovima grupe za razmjenu.

 

Ovakav način ima svoje prednosti, jer razmjena nije ograničena na točno vrijeme i mjesto, pa se razmjene mogu odvijati kad god nam to odgovara. Također se mogu razmjenjivati usluge, ne samo stvari.

Ne trampimo direktno, nego objavljujemo svoje ponude, a javljamo se drugim korisnicima sustava na njihove ponude. Ovakav sustav se može koristiti za međusobno poklanjanje stvari i usluga, ali je vrlo praktičan za razmjenu "na bodove" - možemo od drugih dobiti usluge u onoj vrijednosti u kojoj su drugi dobili usluge od nas.

Sami određujemo vrijednost usluga, ali ne označavamo ih u novčanim jedinicama niti razmjenjujemo novac, nego u obračunskoj jedinici oko koje se grupa sama dogovori. Npr. ako grupa razmjenjuje samo usluge, ona može funkcionirati kao banka vremena. U banci vremena razmjenjujemo naše usluge na "ure", odnosno svaka usluga vrijedi onoliko "ura" koliko sati smo proveli odrađujući je. Ako grupa razmjenjuje i stvari i usluge, poslužit će neka druga obračunska jedinica, npr. umjesto kune može biti "kuma".

 

Kroz projekt "milo za drago" organiziramo sajmove razmjene, ali i pokrećemo internetski sustav koji će moći koristiti grupe korisnika bez obzira gdje se nalaze.

 

 

 

 


Preporučite članak: